Optimisti do vrha Europe

Nitko nije ni slutio da će zima 1984./85. označiti početak jedne momčadi koja će se kasnije vinuti na sami vrh hrvatskog, a nedugo zatim i europskog malog nogometa.


Naime, tada je prof. Vibor Velčić okupio generaci­ju tada 16 i 17–godišnjaka (Gorana Kovačevića, Davora Perića, Luku Kokezu, Željka Babića i Denisa Kosora), ko­ja je mnogo obećavala na školskim natjecanjima i pionir­skoj školi Hajduka, te ih priključio postojećoj momčadi Optimista (Borisu Tomiću, Ivici Franiću, Jošku Lešini, Ivi­ci Majiću i Borisu Perkoviću). Već te prve godine na as­faltnom igralištu u Vukovarskoj ulici u Splitu (nekoć Bal­kanska) "dječji vrtić" sve je iznenadio jednim napadačkim nogometom. Osvojili su drugo mjesto u jednoj od skupi­na Treće općinske malonogometne lige i plasirali se u viši rang natjecanja.

Nešto više o njima čuli su ljubitelji malog nogometa ka­da su petorica, tada dječaka, okupila još pet svojih vršnjaka i na zimskom Kupu Dalmacije, između više od 300 momčadi, ušli među osam najboljih, pobijedivši između ostalog i momčad Bumeranga za koju su tada nastupali tadašnji pr­votimci Hajduka Joško Španjić i Zdenko Adamović.
Iste 1985. godine u ljeto ponovno su četvrfinalisti ovoga puta na Kupu NK Jadran u Kaštel Sućurcu, ali ne­dostatak iskustva ponovno ih je ostavio korak do trofeja.
Vrijedno je zabilježiti da je Goran Kovačević, tada 16- godišnjak, postigao rekord svih splitskih malonogometnih liga postigavši 100 golova u sezoni.

vibor velcicOsnivač Optimista
prof. VIBOR VELČIĆ

Naredne 1986. godine plasmanom u II. A ligu i prelaskom s asfalta u veliku dvoranu na Gripama, prof. Vibor Velčić još više pomlađuje ekipu dovođenjem trojice igrača rođenih 1967., odnosno 1968. godine (Vedran Boljat, Nikša Zokić i Boris Kanazir).
Mladići su već imali sezonu iza sebe i od njih se ponovno očekivala borba za vrh. Oni su opravdali nadanja te je osvojeno prvo mjesto u konkurenciji s tada velikim ri­valom Brodoremontom. Optimisti zadnjih 15 kola u prve-nstvu ne znaju za poraz. Goran Kovačević, Luka Kokeza, Nikša Zokić, Željko Babić, Davor Perić i Denis Kosor pred­stavljaju već tada mamac za najpoznatije malonogometne momčadi.

Zokić i Perić nastupaju za reprezentaciju Splita u ma­lom nogometu na međunarodnom turniru u Velenju, čime je odano priznanje cijeloj momčadi, kao i činjenica da je cijela momčad Optimista činila reprezentaciju Splita na Memorijalu Ivo Vidošević.
U 1987. godini već uigrana i kvalitetna momčad je na prekretnici. Slijede godine kada igrači završavaju srednju školu i čeka ih vojni rok.
Hoće li se ekipa rastati i tko će doći?

Najbolji igrači odlaze u vojsku. Unatoč svemu, u I. B li­gi Optimisti, sada pod nazivom Foto Olga, bore se za vrh. Pridošlice u momčad odlično se adaptiraju u novoj sredi­ni. Da nije bilo poraza od Voća (0:2), možda bi već tada ova momčad zakoračila u tada najviši rang I. A ligu. Ipak, osvo­jeno je četvrto mjesto uz orijentaciju na mlađe igrače.
Godina 1988. ostat će zapamćena po tome što se prvi put pojavljuje sponzor, Mesarnica Truman, ime po kojemu će momčad narednih godina biti prepoznata u cijeloj Hr­vatskoj. Prvi dio prvenstva protekao je u grču, loš start, ali ipak osvaja se 4. mjesto na kraju prvog dijela. U drugom dijelu povratkom pojednih nogometaša (Goran Kovačević, Željko Babić, Davor Perić), te dolaskom dotadašnjeg junio­ra Hajduka Siniše Burazera, Truman sve ruši pred sobom, te osvaja 25 od mogućih 30 bodova. Boris Kanazir najbolji je strijelac lige sa 45 postignutih golova.

Napokon je Truman uspio 1989. godine u trećem pokušaju. Titula prvaka I. B lige osvojena je na zaista superioran i jedinstven način. Nakon iznenađujućeg poraza u prvom kolu slijedilo je 28 utakmica bez poraza. Takav rezultat plod je odlične igre cijele momčadi koja je disala kao jedan. Igrači su klapa u pravom smislu riječi. Bila je to godina velikih uspjeha Trumana. Rijetkost je da momčad iz I. B lige osvoji Kup Splita gdje se natječu sve momčadi općinskog saveza. To je uspjelo Trumanu nakon pobjede u finalu nad momčadi Brodoremonta s 2:0. Osvajaju se kupovi i turniri u Trogiru, Solinu, Splitu, Sinju. Te godine momčad je prvi put nastupila na turniru Kutija šibica u Zagrebu.
Odlični rezultati Trumana nastavljaju se i u nared­noj 1990. godini. Klub ruši sve tradicije u splitskom malom nogometu. Ulazak u I. A ligu i odmah titula, a nije izgledalo da će biti tako lako. Nakon devet kola Truman je imao osam bodova i činilo se da će kao i svaki novajlija biti zadovoljan plasmanom u sredini tablice. Međutim, fantastičnom serijom od 16 pobjeda u preostalih 17 kola Truman osvaja prvo mjesto.

Koga istaknuti? Momčad je kao i prethodno djelova­la besprijekorno, a vratar Luka Kokeza proglašen je na­jboljim vratarom lige. Da najbolji u Splitu znači biti i na­jbolji u Dalmaciji, potvrdio je Truman te godine. U Kupu pobjednika kupova Dalmacije ostvarene su sve pobjede. Te iste godine značajan uspjeh je i osvajanje prvog mjes­ta na turniru Svi prvaci, odigranom u Trogiru, gdje su na­stupali prvaci dalmatinskih gradova, osvajači kupa i Kupa prvaka Dalmacije od 1970. do 1990. godine. Osvojen je i turnir u Omišu.

Da je titulu zasigurno teže braniti nego osvojiti, potvrdilo se 1991. godine. Sa novim (starim) sponzorom poduzećem JID (u vlasništvu braće vlasnika Truman com­merca) i u nešto izmijenjenom sastavu, igrači JID-a dru­gu godinu zaredom osvajaju prvenstvo Splita. Momčad je doživjela nekoliko preinaka. Tijekom cijelog prvenstva JID nije imao ozbiljniju konkurenciju. Četiri boda prednos­ti iza drugoplasirane momčadi Voće, realan je odnos sna­ga te sezone. I ove godine osvajaju se turniri diljem Dalmacije i samo želja za dokazivanjem vodi ih u natjecanje MARK, gdje u konkurenciji 90 momčadi iz Hrvatske, Slovenije i Bosne i Hercegovine uspijevaju izboriti plasman na završni turnir u Umag među 16 najboljih. U veljači 1991. prvi put organiziran je Super kup Dalmacije, odnosno utakmica između pobjednika Kupa pobjednika kupova i Kupa prvaka. I tu je JID potvrdio svoju nadmoć, pobjedivši u trogirskom finalu Dalmu sa 6:4.

Jedina neostvarena želja ove momčadi je Kup prva­ka Dalmacije. Premda je dvostruki prvak Splita, klub nije dobio priliku osvojiti i taj trofej. Prve godine razlog je bi­lo neslaganje Saveza za mali nogomet Split o načinu natje­canja, a druge godine rat. Na žalost, kraj 1991. godine ostat će zapamćen po ratu koji bijesni Hrvatskom. U to ratno vri­jeme igrači i klub igraju brojne humanitarne utakmice.


optimisti-truman-elektroprijenos
Momčad Truman Elektroprijenosa koja je u prvom prvenstvu Hrvatske u sezoni 1992./93. osvojila drugo mjesto. Stoje slijeva: Nikša Zokić, predsjednik Ivo Zoković, Frane Peroš, Denis Kosor, Ivo Vidošević, trener Edo Trivković, pomoćni trener Boris Tomić i navijač Ivan Peroš. Čuče slijeva: Đivo Tikvica, Goran Kovačević, Siniša Burazer, Luka Kokeza, Dean Galić, Matko Mijić i Denis Lučić Lavčević. Nedostaju Željko Babić i Zvonko Piveta.

Pregled sezone 1992. započinjemo početkom 1993. go­dine. Pomalo čudno, ali tijekom siječnja 1993. odigrano je povijesno prvo prvenstvo Hrvatske u malom nogometu i to za 1992. godinu.

Jedini predstavnik Dalmacije u Hrvatskoj malo-nogometnoj ligi je bio splitski Truman Elektroprijenos. Dugogodišnji sportski i prijateljski odnosi s Društvom za šport i rekreaciju poduzeća Elektroprijenos, te razumijevanje i pomoć brojnih sponzora i privrednika, omogućili su najboljoj malonogometnoj momčadi posljednjih godina u dalmatinskoj regiji da pokaže što zna i umije. Na četiri turnira Hrvatske lige (Rijeka, Virovitica, Osijek, Zagreb), odigranim pod okriljem Hrvatskog nogometnog saveza, a po pravilima FIFE, splitsko “elektro-mesari” bili su naju­godnije iznenađenje. U konkurenciji poznatih hrvatskih malonogometnih momčadi Uspinjače, Grahorove, Industrogradnje, koje su bile pojačane brojnim nogometašima iz Prve hrvatske nogometne lige, osvajaju drugo mjesto, te pobiru komplimente kao najefikasniji, najkorektniji klub u prvenstvu. Bilo je to vrijeme kada se nije slobodno putova­lo Hrvatskom, kada je dio zemlje bio pod okupacijom. Te povijesne hrvatske godine ostat će zapisano da je momčad splitskog Malonogometnog kluba Truman Elektroprijenos postala prvi viceprvak Hrvatske malonogometne lige.

Prvenstvo Splita u 1992. godini posljednje je odigrano po formali 5+1 dok pravila HNS-a i FIFE predviđaju 4+1 igrač u polju.
Truman commerce nije uspio treći put uzastopno os­vojiti titulu. Nemotiviranost, ozljede i izostanak pojednih igrača, te pripreme za Hrvatsku malonogometnu ligu, bile su nijanse koje su odlučile prvenstvo Splita.
U 1993. godine Truman Elektroprijenos potvrdio je svoj visoki rejting. Obranjena je titula viceprvaka Hrvat­ske. Na jakom međunarodnom turniru na otoku Rabu os­vojeno je treće mjesto, a na turniru u Omišu prvo mjesto.
Te godine u ratnim sukobima teško je ranjen igrač klu­ba Ante Anić.


optimisti-truman-elektroprijenos-viceprvaci
Split, 7. kolovoza 1993. godine, pred finale Super kupa Hrvatske između Hajduka i Croatie (Zagreb) na teren je izašla momčad Truman Elektroprijenosa, viceprvaka Hrvatske u malom nogometu za 1993. godinu. Stoje slijeva: Dean Galić, Željko Babić, Joško Vrgoč, Luka Kokeza, sponzor Marinko Raboteg i predsjednik Ivo Zoković. Čuče slijeva: trener Nikša Zokić, Joško Mačina, Denis Kosor, Ivo Vidošević, Siniša Burazer i Frane Peroš.


optimisti-split-1700-prvak-hrvatske
Momčad Splita 1700, prvak Hrvatske u sezoni 1996./97. Stoje slijeva: Igor Maleš, potpredsjednik Ivica Teklić, Ivo Vidošević, Željko Mijić, Mato Stanković, Nikola Tomičić, Siniša Burazer, trener Zdravko Brko i pomoćni trener Ante Asanović. Donji red slijeva: Nikica Blažević, Srđan Kovač, Aljoša Staničić, Joško Biskupović, ..., Renat Brajko i predsjednik Ivo Zoković.


optimisti-split-gasperov
Momčad Split Gašperova, prvak Hrvatske u sezoni 2002./03. Stoje slijeva: fizioterapeut Sergej Hardzienko, Ivica Osibov, trener Mato Stanković, Danijel Radolfi, Ivo Podrug, Vibor Podlipec, Alen Delpont, direktor Mladen Krnić, direktor Hajduka Fredi Fiorentini, predsjednik Skupštine Stipe Čizmić i Aljoša Asanović (proslavljeni nogometni reprezentativac). Srednji red slijeva: Ivan Vujinović i Ivan Botić. Donji red slijeva: Robert Jarni, Nikola Tomičić, Sandro Salacan, Marin Pejovski, Aljoša Staničić, oružar Cvitko Tešija, Pjer Malvasija i predsjednik Ivo Zoković.

Treba naglasiti da je 1993. godine Truman Elektroprijenos nastupio u prvenstvu Saveza za mali nogomet Split, ali izvan konkurencije, priremajući se za prvenstvo Hr­vatske. Utakmice su jasno bile bez natjecateljske draži. U prvenstvenoj sezoni 1993./94. igrači ovog kluba nastupaju u velikom nogometu za momčad Sloge iz Mravinaca, koja se natječe u prvenstvu Dalmatinske nogometne lige, sred­nja skupina.
Da šlag dolazi na kraju, potvdila je Božićna revija na Gripama 1993. godine i susret s prvakom Hrvatske, Hajdu­kom, pred 4000 gledatelja u kojem je pretrpljen minima­lan poraz od 2:1.
Godina 1994. započela je nastupom na novogodišnjem memorijalu Dalibor Perković u Livnu, potom nastup na Zimskom kupu u Splitu (sponzor Picasso).

U novu ligašku sezonu Truman Elektroprijenos star­tao je s novim trenerom Draganom Dujmovićem. Start nije bio baš najbolji. Nakon sedam kola osvojeno je svega osam bodova. Međutim, karakteristika ovog kluba da se uvijek diže iz mrtvih opet je dokazana. U narednih deset utakmi­ca ostvareno je osam pobjeda i dva neodlučena rezultata. Postignuta je te godine i spektakularna pobjeda nad vice­prvakom Europe Uspinjačom od 6:1, u jednoj od najboljih utakmica malog nogometa odigranih na Gripama. Od značajnijih turnira ponovno se igralo na međunarodnom turniru na Rabu.

Narednih godina klub je nekoliko puta mijenjao ime. Krajem 1994. godine mijenja ime iz Truman Elektroprijenos u Truman Picasso. Vrlo važan događaj za povijest kluba zbio se 27. rujna 1996. godine kada su se spojili malonogometni prvoligaški klubovi Truman Picasso i Ballantines iz Trogira. Čelnici Ballantinesa su prihvatili gašenje svog kluba kao pravnog subjekta, objedinjeni su svi sportski resursi, a klub je dobio novo ime. Tako novi klub, pridružujući se proslavi 1700 godina grada Splita, od rujna 1996. godine nastupa pod nazivom Split i to svoje izvorno ime klub zadržava sve do današnjih dana, s time da se redovito svom izvornom imenu Split dodaje naziv sponzora kluba. Tako od rujna 1996. do rujna 1999. klub nosi ime Split 1700, potom je od rujna 1999. do svibnja 2000. godine MNK Split Plehan, a od svibnja do lipnja 2000. nastupa pod imenom Split Plehan star šport. Od lipnja 2000. godine do travnja 2001. klub nosi ime Split Star šport, potom je nekoliko mjeseci ponovno Split 1700, da bi od kolovoza 2001. do rujna 2005. godine nastupao pod imenom Split Gašperov, kada uzima ime Split Brodosplit inženjering, koje nosi do kraja 2012. godine. Od 2013. godine klub nosi ime Split Tommy po generalnom sponzoru Tommy – najvećem trgovačkom lancu u Dalmaciji.


optimisti-split-brodosplit
Momčad Split Brodosplit inženjeringa, prvak Hrvatske u sezoni 2005./06. Gornji red slijeva: Hrvoje Kekez, Bojan Šimić, trener Mato Stanković, navijač Demirel Makarević, predsjednik Ivo Zoković, član Uprave Vlade Sanader, Robert Jarni, Ivo Jukić, Senudin Džafić, Vibor Podlipec i Frane Despotović. Srednji red slijeva: Vlade Šamadan, fizioterapeut Mate Rodić, Jose Geilson da Silva Zanata, navijač Duje Brzović, Dragan Stanković, Ivica Osibov, tajnik Aljoša Staničić, Branko Laura, sportski direktor Siniša Brzović i Božo Gabrić. Leže slijeva: Dean Banić, Serginho Samara Cobral te navijači Anton Tomkić i Jure Zoković

Uvažavajući sve hrvatske malonogometne prvoligaše, bez pretjerivanja može se reći da u posljednjem desetljeću ovaj klub doslovno dominira hrvatskom malonogomet­nom scenom.
Grad Split je i u malom nogometu pokazao svijetu da s razlogom nosi epitet najšportskijeg grada na svitu.

Osvojene su titule prvaka Hrvatske u malom nogometu u sezonama: 1996./97., 2000./01., 2001./02., 2002./03., 2003./04., 2005./06., 2010./11. i 2011./12.
Hrvatski malonogometni kup osvojen je u sezonama: 2000./01., 2001./02., 2002./03., 2004./05. i 2005./06., 2010./11. i 2011./12.
Dva puta osvojeno je treće mjesto na Kupu prvaka Eu­rope i to 1998. i 2002. godine. Osvojen je i Uefa Joma Cup u Češkoj 1998. godine.
Međutim, sezona 2012./13. ostati će zauvijek crnim slovima zapisana u povijesti kluba. Naime, uslijed teške krize, odlaska sponzora Brodosplit Inženjering upalo se u rezultatsku krizu poradi tankog igračkog kadra te klub ispada iz 1.HMNL.
Iako su mnogi pomislili kako je to kraj našeg velikana, on se uzdignuo kao feniks iz pepela te prohujao drugom ligom uz sve pobjede te osvojen kup kao drugoligaš.

Klub je iznjedrio više od 40 malonogometnih reprezentativaca Hrvatske, kao i dva trenera koja su radila s hrvatskom rep¬rezentacijom. Tu su i igrači kluba koji su nastupali ili nas¬tupaju za malonogometne reprezentacije Brazila, Litve, Slovenije, Češke i Bosne i Hercegovine.
U anketama Slobodne Dalmacije po izboru čitatelja klub je redovito u samom vrhu u izboru za mušku momčad godine u Dalmaciji, a u izboru Splitskog saveza športova klub je najbolji muški sportski kolektiv grada Splita za 2006. i 2014. godinu.
Da se u ovom klubu sustavno radi i vodi briga o klup­skom sutra dokazuje i to da od 2001. godine nastupaju na prvenstvima Hrvatske s kadetskom momčadi, a od siječnja 2003. godine pokrenuta je i škola malog nogometa, što je garancija kvalitete igranja malog nogometa kako u ovom klubu, tako i u gradu Splitu. Svih ovih godina, od kada se klub vinuo od anonimnog splitskog malonogometnog kole­ktiva pa do vrha Europe, mnogo je ljudi dalo svoj obol da se grad Split bez problema može pronaći na malonogomet­noj karti Europe. Brojni nogometaši, mladići koji su krenu­li danas već davne 1985. godine, pod vodstvom prof. Vibora Velčića, pa sve do brojnih državnih reprezentativaca iz ovog kluba, ostavili su svoj zlatni malonogometni trag. Tu su brojni sponzori, zatim ljudi koji su godinama bili na čelu kluba ili članovi klupskih uprava. Međutim, bilo bi ne­pravedno, uvažavajući svekoliki trud ljudi ovog kluba, ma koliki on bio, ne spomenuti jednog čovjeka pod čijim se vodstvom klub počeo penjati ka vrhu malog nogometa u Hrvatskoj, a zatim, kako i naslov knjige sugerira, do vrha Europe. To je današnji klupski predsjednik, nekoć klupski direktor i tajnik, Ivo Zoković.

optimisti-ivo-zokovic



IVO ZOKOVIĆ - čovjek pod čijim se vodstvom klub vinuo do europskih visina.

Da nije bilo Optimista, ne bi bilo ni malonogometnog vrha Europe. Splitski mladići i u malom nogometu dokaza­li su da nije slučajnost da grad Split, prema broju stanavni­ka, ima najviše olimpijskih, svjetskih i europskih prvaka na svijetu. Nadamo se da će tako biti i u budućnosti.


optimisti-sinisa-burazer
SINIŠA BURAZER s peharom za osvojeno prvo mjesto u sezoni 1996./97.



optimisti-alen-delpont
ALEN DELPONT prima pehar za osvojeno prvo mjesto u sezoni 2000./01. iz ruku Borisa Durlena, predsjednika Udruženja za mali nogomet HNS-a. Kapetan momčadi Alen Delpont primio je pehar namijenjen prvaku države i u sezonama 2001./02. i 2002./03.



optimisti-aljosa-stanicic
ALJOŠA STANIČIĆ prima pehar za osvojeno prvo mjesto u sezoni 2003./04. iz ruku zamjenika župana Splitsko-dalmatinske županije, Tadije Baruna.



optimisti-ivica-osibov
IVICA OSIBOV prima pehar za osvojeno prvo mjesto u sezoni 2005./06. iz ruku Denisa Kosora, potpredsjednika Udruženja za mali nogomet HNS-a.